Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije

25. Januar 2016
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije
Šabački vremeplov: Dva veka građanske tradicije

Zahvaljujući naprednim shvatanjima obor-kneza Jevrema Obrenovića, Šabac se tokom 19. veka razvija u „Prvu varoš Srbije“ i postaje centar trgovine, zanatstva, kulture, kafana i boemštine. U priči koja sledi, saznaćete u čemu je sve Šabac bio prvi, te zašto se ovaj grad naziva „Mali Pariz“ i „Srpski Verden“, a Šapčani „Čivijašima“...

U martu ove godine navršiće se puna dva veka od dolaska u Šabac Jevrema Obrenovića, najmlađeg brata srpskog kneza Miloša Obrenovića, koji ga je 1816. godine postavio za obor-kneza Šabačke nahije. Za razliku od starijeg brata, Jevrem je bio pismen, napredan i proevropski orijentisan, te je tako uredio i svoju varoš, kojom će upravljati do 1831. godine. Glavne ulice sekle su se pod pravim uglom, Šabac je među prvim gradovima u Srbiji obnovio škole, imao je svoje učitelje, lekare, apotekare... Zato se njegov boravak u Šapcu s pravom naziva „Jevremovim zlatnim dobom“.

Šabačke prvine

- U to vreme, reka Sava bila je granica između Srbije i Austrougarske, te sve što je bilo vredno i napredno u Austrougarskoj, dolazilo je prvo u Šabac. Tako je ovaj grad imao prvi klavir u Srbiji – koji je Jevrem kupio svojoj ćerki Anki, prvi stakleni prozor (do tad se umesto stakla na prozorima nalazila tzv. pendžerli hartija – prim. aut), prvi fijaker, gvozdeni krevet, prvu bolnicu, apoteku i ženu lekara, prvi rendgen aparat koji je doneo otac Stanislava Vinavera, prvu meteorološku stanicu i prvi urbanistički plan. Zbog toga su Šabac i prozvali „Prva varoš Srbije“ – otkriva Dragojlo Lazić, direktor Turističke organizacije grada Šapca.

Na prelazu iz 19. u 20. vek Šabac nastavlja da se razvija u svakom pogledu – postaje centar trgovine, zanatstva, kulture, ugostiteljstva, boemštine... U Šabac se, u to vreme, slivao sav ugledniji svet ondašnje Srbije. Ovaj grad na Savi bio je najveći izvoznik suve šljive u Evropu, a izvozile su se i svinje, konji, goveda, čak i žir. Ova varoš je 1895. godine, po strukturi i kvantitetu izvezenih proizvoda, bila na drugom mestu u Srbiji, odmah iza Smedereva, a ispred Beograda. Šabac je, generalno, u to vreme napredovao mnogo brže u odnosu na sve druge gradove u Srbiji.

„Mali Pariz“

Tu se trgovalo, ali i uživalo i „provodio dert“. Bio je to grad sa najviše kafana u celoj Kneževini i Kraljevini Srbiji, koje su uvek bile pune gostiju. Zbog bogatog noćnog života, Šabac su prozvali „Mali Pariz“. U to vreme, veliku popularnost uživali su muzičari – čuveni Vasa Stanković Andolija, te popularni Cicvarići, koji su svirali i na kraljevom dvoru. Tada se u Šapcu s merakom pevalo: Beograde, uzalud ti hvala, kad je tebi, eto, Šabac glava.

Poznati glumac iz tog vremena Dobrica Milutinović, koji je često gostovao u Šapcu, sećao se kafanskog života prve srpske varoši: „Kad je predstava u pozorištu, Šabac je sav tu, prestajalo je veselje, kocka. A posle se ludo veselilo. Ti su ljudi umeli tako fino, otmeno da se vesele. Njihovi lumperaji su odavali pravo malo gospodstvo. Novac se brzo zarađivao i brzo trošio.“ Jer, Šapčani su više od svega voleli sevdah, dert i kocku.

- Kad su zabranili kocku, domišljati Šapčani su smislili kockanje u kocke šećera, i kome prvo sleti mušica na kocku, on il’ dobije, ili izgubi, kako se dogovore. Tako da Šapčanima nikako nije moglo da se doskoči – kazuje Tamara Pejić iz Turističke organizacije grada Šapca.

Čivijaši

I baš zbog toga što im se nije moglo doskočiti, ali i zbog njihovog izuzetnog smisla za šalu, Šapčani se i dan-danas nazivaju „Čivijašima“.

- Postoji više anegdota zbog čega Šapčane zovu Čivijašima, ali je usvojena ona po kojoj je Šapčanima „kumovao“ knez Mihailo Obrenović. Naime, tokom jedne njegove posete Šapcu, dok je bio u varoši, neki dokoni šabački mangupi dosete se da izvuku čiviju sa točka njegovog fijakera. Kad je knez Mihailo krenuo za Beograd, već nakon stotinak metara završio je u šabačkoj prašini. Od tada Šapčane zovu Čivijašima, što je postalo sinonim za šalu i doskočicu. Specifično je za Šapčane što znaju da se našale i na sopstveni račun, ali i na račun vlasti. Zato i ne čudi što je čuvena manifestacija, šabačka „Čivijada“, koja se ove godine održava po 48. put, u nekoliko navrata tokom vladavine komunista bila zabranjivanja – podseća direktor TOŠ.

„Srpski Verden“

Idilični uzlet ovog prosperitetnog grada, smeštenog na tromeđi Mačve, Pocerine i Posavotamnave, prekida Prvi svetski rat, koji je Šapcu naneo nemerljivu materijalnu štetu i ogromne ljudske žrtve.

- Godine 2014. je obeležen taj veliki, i u isto vreme strašni jubilej – 100 godina od početka Prvog svetskog rata. Grad Šabac je pre Velikog rata brojao oko 14.000 stanovnika, a po njegovom završetku, 1918. godine, jedva da je ostalo 7.000 živih Šapčana. Austrougari su jako dobro znali da je Šabac bogat i prosperitetan grad, te ne čudi što je toliko stradao. Grad je bio potpuno devastiran, uništen, opljačkan, a stanovništvo raseljeno, poubijano i izmučeno. Šabac se jako teško oporavio nakon ovog rata. Nažalost, ubrzo je usledio i II svetski rat, koji je takođe doneo velika stradanja i razaranja – pripoveda Tamara, a gospodin Lazić se nadovezuje:

- Zbog velikog stradanja u I svetskom ratu, Šabac su prozvali „Srpski Verden“. Šabac je jedini srpski grad koji je za herojstvo dobio tri odlikovanja: Francuski ratni krst sa palmom, Čehoslovački ratni krst i Karađorđevu zvezdu. Spomenik koji simbolizuje ova tri odlikovanja podignut je u samom centru Šapca, u pešačkoj zoni, kod Hotela „Sloboda“.

„Romeo i Julija“

O slavnoj istoriji ovog grada i njegove okoline, svedoče i Spomen kosturnica u crkvenoj porti izginulima u Balkanskim i Prvom svetskom ratu, te Spomen kosturnica u Prnjavoru – podignuta u znak sećanja na žrtve austrougarskih zverstava u ovom mestu i izginule ratnike tokom Velikog rata, kao i Spomenik cerskim junacima u Tekerišu, sa kosturnicom u kojoj je sahranjeno oko 3.000 srpskih i čeških vojnika.

Navedena spomen obeležja, kao svedoci junačke prošlosti, uključujući i Spomenik na Mišaru – podignut u slavu pobede u Prvom srpskom ustanku, ali i brojni obližnji manastiri – Petkovica, Radovašnica, Kaona, Čokešina, Krivaja... potvrđuju da Šabac ima značajan potencijal za razvoj različitih vidova turizma. Jedna od zanimljivih turističkih tura je i poseta „srpskoj Veroni“.

- Nalik Šekspirovom „Romeu i Juliji“, Janko Veselinović je iz narodnog kazivanja zapisao priču o tragičnoj ljubavi Pavla i Đule. U znak sećanja na ovaj nesrećno nastradali par, meštani dva njihova sela, Mrovska i Goločelo, želeli su da im podignu spomenik. Inicijativu su 2008. godine podržali Turistička organizacija i grad Šabac, te je na mestu gde su se prvi put sreli, zavoleli i nastradali, podignut spomenik, koji mi danas zovemo „Ašikov grob“ – otkriva Tamara Pejić.

Na ovom mestu su se oduvek okupljali zaljubljeni, makar i krišom, a legenda kaže da je malo koji par otišao sa „Ašikovog groba“, a da svoju ljubav nije učvrstio i krunisao brakom.

U Šabac na vašar i brojne manifestacije


Šabac je svoju turističku ponudu bazirao i na raznovrsnim manifestacijama, kojih se godišnje organizuje i više od dvadeset. Nadaleko čuveni Šabački vašar i dalje je mesto okupljanja gostiju iz cele Srbije, baš kao i „Čivijada“ – svojevrsni praznik humora i satire, na kojoj se svake godine bira predsednik Čivijaške republike. Od 2008. godine, Šabac je i karnevalski grad, zahvaljujući „Čivijaškom karnevalu“.

- Naš grad se može pohvaliti tradicionalnim manifestacijama, koje postoje blizu 50 godina. To su „Čivijada“, „Šabački plivački maraton“ i Festival cveća „Ruže Lipolista“. Šabački vašar je najveća manifestacija ovakve vrste u zemlji, koja je zadržala sve svoje tradicionalne sadržaje od pre 100 i više godina, uz redovnu inovaciju sadržaja. Šapčani jako vole konje i konjički sport, pa se na Šabačkom hipodromu održava i jedna od dve najveće trke u zemlji – Memorijal kralja Aleksandra, u okviru Šabačkih konjičkih svečanosti. Šabac je domaćin i najvećeg moto-skupa, kad svakog četvrtog vikenda u maju gradom prođe povorka od hiljadu motora iz celog regiona i Evrope – kazuje direktor Turističke organizacije Šapca, grada koji danas ima velike potencijale i za razvoj nautičkog, seoskog i lovnog turizma. A otvaranjem "Slobode" - najvećeg gradskog hotela u tom regionu, Šabac se vratio na listu gradova s ozbiljnim potencijalom i za razvoj kongresnog turizma.

Autor: Biljana Bosnić

Poslednji komentari

Milos Sabac
Utorak , 08.05.2018. 19:21h
Preporuka:
2
+
0
-
..izem ti somborski prozor.....bas ste se ovajdili od njega sve vam fabrike stakla nikle ....citaj decko citaj ceo tekst i ne osudjuj, voli svoj grad a ne mrzi tudji, ista je ovo zemlja......zato smo tu gde smo, a posebno ti, imenjace.....
Miloš
Ponedeljak , 07.05.2018. 20:01h
Preporuka:
0
+
6
-
Lažovi Prvi stakleni prozor je bio postavljen na tvrđavi u Smederevu dok je u njemu bila "prokleta Jerina",a ne za vreme gazda Jevrema u Šapcu. Prestanite se već jednom kititi tuđim perijem i lagati sami sebe i svoje sugrađane,da bi se oni isto tako ponosili sa lažnim činjenicama.

Povezane vesti

Turizam
Degustacija kobasica na Oktoberfestu - bez vegi varijante
21. Septembar 2023
Oktoberfest je osim po zabavi i pivu poznat i po kobasicama. Komisija za degustaciju probala je...
Turizam
ТОNS organizovao poslovni skup u Ljubljani
21. Septembar 2023
U ljubljanskom „Radisson Blu Plaza Hotel“-u Turistička organizacija Grada Novog...
Turizam
20. Septembar 2023
Turistička organizacija Srbije sa ponosom objavljuje da je otvoren konkurs za nagradu...
Turizam
Investitori iz Švajcarske grade akva park na Zlatiboru?
18. Septembar 2023
Na sednici Skupštine opštine Čajetina odbornici su usvojili izmene i dopune Plana...