Serijski ubica pod maskom hotelijera

04. Januar 2018
Serijski ubica pod maskom hotelijera
Serijski ubica pod maskom hotelijera
Serijski ubica pod maskom hotelijera
Serijski ubica pod maskom hotelijera
Serijski ubica pod maskom hotelijera
Serijski ubica pod maskom hotelijera

Glavni lik naše priče, H.H. Holms, ostao je zapamćen u istoriji kao prvi i najveći američki serijski ubica ikada, ali on je bio mnogo više od toga – lekar, farmaceut, hotelijer, poligamista, prevarant, sadista... Ali čak ni svi ovi epiteti dovoljno ne oslikavaju koliko je on bio svirep i opasan čovek. Za Holmsa – čije je pravo ime bilo Herman Vebster Madžet – sa pravom se može reći da je bio inspiracija za scenarija mnogih horor filmova. Naime, on je sagradio hotel, kasnije nazvan „Zamak smrti“, u kome je mučio i ubijao svoje goste krajem 19. veka! Njegov bizarni lik i dalje inspiriše umetnike i intrigira javnost, te je nakon objavljivanja knjige o njemu pod nazivom „Đavo u belom gradu“ (The Devil in the White City), Martin Skorseze odlučio da snimi film po ovoj knjizi, a zgodnog plavookog doktora Holmsa glumiće Leonardo di Kaprio. 

Herman Vebster Madžet rođen je 1861. godine u bogatoj i uglednoj porodici u Nju Hempširu. Već sa 17 godina, nakon završetka srednje škole, oženio se i zaposlio kao knjigovođa u gradu Orlandu na Floridi, da bi dve godine kasnije dobio sina. Upisao je studije medicine 1882. godine, tokom kojih je radio u laboratoriji za anatomiju. Sve do tog trenutka priča o čoveku koji kasnije dobija nadimak „đavo“, deluje kao uobičajena, dosadna biografija prosečnog američkog mladića s kraja 19. veka.

Upravo dolaskom na medicinski fakultet njegov kriminalni um i dosije počeli su da se razvijaju. Studentski posao u univerzitetskoj laboratoriji za anatomiju bio je i više nego pogodan za sprovođenje gnusne prevare osiguranja, za šta je koristio leševe ukradene iz lokalne mrtvačnice za lažiranje nesreća u cilju naplate premija osiguranja – naravno u svoju korist. Već je diplomirao na medicini, kada je postao sumnjiv lokalnoj policiji, što ga je nateralo da napusti svoju ženu i dete i promeni mesto boravka zajedno sa identitetom. U Čikago je došao 1885. godine pod imenom Henri Hauard Holms, pod kojim je i ostao upamćen do danas. Osim što je bio prevarant, Holms uskoro postaje i poligamista, kada se krajem 1886. godine, dok je još uvek bio u braku sa prvom ženom, oženio po drugi put, a svoj treći brak, bez prethodnog razvoda od prve dve supruge, Holms je sklopio 1894. u Denveru.
 
Izgradnja hotela

Dolaskom u Čikago 1885. godine, mlad, naočit i šarmantan lekar finih manira, kako se činio drugima, zaposlio se u apoteci, da bi ubrzo novcem stečenim novim prevarama osiguravajućih kuća, od vlasnika otkupio apoteku. Holms je zatim kupio i plac preko puta apoteke i 1887. godine započeo gradnju dvospratne zgrade koja će kasnije postati hotel, poznat kao „Zamak smrti“.

Izgradnja je trajala neobično dugo, jer je Holms često otpuštao radnike, pod izgovorom da ne rade dobro svoj posao, zbog čega je odbijao i da ih plati. Na taj način je uspeo da smanji troškove za plate radnika, ali i da sakrije konačan izgled i dizajn svoje građevine, koji niko do samog Holmsa nije znao u celini. Radnici su ga tužili, te je taj slučaj došao i do policije, ali je harizmatični preduzimač uspevao da se uz kafu i neobavezno ćaskanje sprijatelji sa policijom i skrene pažnju sa slučaja. Zgrada dobija 1892. godine i drugi sprat, koji je Holms nameravao da koristi kao hotel tokom predstojećeg Svetskog sajma, koji se nedaleko održavao. Hotel je nazvan „World’s Fair Hotel“ i, iako je između ostalog posedovao i udobne sobe, bio je daleko od mesta u kome biste želeli da odsednete.
 
„Zamak smrti“

Bila je to zaista misteriozna građevina – izopačena kuća, koja je oslikavala podjednako iskrivljen um njenog vlasnika. „Zamak smrti“, u kome su se desila mračna i jeziva dela, sastojao se od podruma, prizemlja sa lokalima i dva sprata. Hiljade ljudi je posećivalo prodavnice na prizemlju, nemajući ni najmanju ideju kakva se nedela čine na spratovima. Prostorije na prvom spratu su bile raspoređene pod nesvakidašnjim uglovima, a hodnici uski i slabo osvetljeni sa velikim otvorima za gas na zidovima. Hodnici i stepeništa koja ne vode nikuda bili su presečeni zaključanim vratima za koje je samo Holms imao ključ. Iza jednih od zatvorenih vrata nalazila se njegova kancelarija sa ogromnim bankarskim sefom u kome se nalazio i veliki otvor za gas. Jedino je Holms mogao da kontroliše protok gasa, preko panela skrivenog u plakaru u njegovoj spavaćoj sobi. Zvuči zaista zastrašujuće, ali to je opis tek prvog sprata.

Drugi sprat, na kome se i nalazio „hotel“ bio je još bizarniji, sa svojih 50 vrata i šest hodnika. Od svih prostorija, malo više od polovine bile su klasične hotelske sobe, ali ostale su bile jezive, osmišljene za zastrašivanje i mučenje nedužnih gostiju – bez prozora, obložene čeličnim pločama, potpuno zvučno izolovane, sa niskim plafonima, od kojih neke nisu bile veće od prosečnog ormara. Većina „soba“ bila je opremljena cevima za gas i specijalnim rupama za virenje, kao i alarmima koji bi se oglašavali ako bi žrtva pokušala da pobegne. Pored soba, na spratu su se nalazili i tajni hodnici, lažna vrata iza kojih se nalazio zid, skriveni ormari sa klizajućim panelima i zastrašujućim velikim podmazanim rupama koje su vodile direktno u podrum.

Mračan i obložen ciglama, podrum je podsećao na tamnicu u kojoj su se nalazile razne naprave. Holms je tu držao tanker sa kiselinom, kace sa krečom, sto za seciranje i hirurški sto, kao i napravu koju je sam konstruisao i nazvao "determinator elastičnosti". Kada je policija kasnije pronašla tu napravu uporedila ju je sa srednjevekovnim spravama za mučenje.

Gosti koji nestaju

Holms je na kraju priznao 28 ubistava, iako se zapravo sumnja da je broj žrtava blizu 200, a kao mamac za goste koji, kad bi se jednom prijavili u hotel, više nikad nisu izašli iz njega, koristio je oglase za smeštaj turista tokom trajanja sajmskih manifestacija. U novine je stavljao i oglase u kojima je mladim damama nudio posao u hotelu, ali i bračne ponude.

Zbog gužve nastale oko Svetskog sajma i tadašnjih nestručnih policijskih procedura, slučajevi nestalih osoba nisu se temeljno istraživali. Holmsov urođeni šarm mogao je da „omekša“ svako škakljivo pitanje komšija ili rođaka žrtava. Tokom vremena uspeo je da ubedi ljude da je jedna od njegovih prvih žrtva u hotelu – njegova lična pomoćnica – umrla od nestručnog abortusa, a da su druge njegove zaposlene odlazile kod rođaka u posetu i nisu se više vraćale... Realnost je naravno bila mnogo jezivija. Njegove radnice je nagovarao da uzmu polise životnog osiguranja, novac im je naravno on davao, a za uzvrat je tražio da njega uvrste kao korisnika. Nakon toga bi im se gubio svaki trag.

Smrtna kazna

Tačan broj žrtava nije moguće utvrditi, jer je Holms imao veoma efikasne načine da ukloni njihova tela. Uhapšen je 1894. godine zbog prevere osiguravajućih kuća, i tim povodom je policija izvršila preteres njegove zgrade. Možemo samo da zamišljamo koliko je policija bila šokirana kada je pronašla gore pomenute sobe i podrum sa napravama, među kojima je i peć u ljudskoj veličini koja je mogla da se zagreje do 1.500 stepeni i drvena kutuja u kojoj su se nalazili ženski skeleti. Holms, kao pravi preduzetnik, imao je običaj da neke skelete proda medicinskim školama, uz pomoć svog saučesnika Bendžamina Pitzela, kog je takođe ubio, kao i njegovu ženu i troje dece, što je sam priznao na sudu, nakon čega je i osuđen na smrtnu kaznu. Suđenje Holmsu trajalo je samo 6 dana i smatra se najsenzacionalnijim u tom veku. Ljudi su u isto vreme bili užasnuti i fascinirani Holmsovim priznanjima stravičnih zločina. Obešen je u maju 1896. godine, pre čega je stigao u zatvoru da proda svoju priču novinarima za tadašnjih 7.500 dolara, što bi danas bilo jednako cifri od 212.610 dolara!

U svom priznanju Holms je rekao: „Rođen sam sa đavolom u sebi. Nisam mogao ništa protiv činjenice da sam ubica, kao što ni pesnik ne može da suzbije inspiraciju da piše.“ Holms je davao kontradiktorne izjave o svom životu, u početku tvrdeći da nije kriv za zločine koji mu se pripisuju, da bi kasnije pričao da ih je učinio zaposednut đavolom. Njegova sklonost ka laganju otežela je istraživačima da utvrde istinu iz njegovih iskaza. Holms je i iza rešetaka, čekajući izvršenje smrtne kazne, ostao šarmantan i harizmatičan i do kraja se nije pokajao za učinjena dela.

Što se tiče sudbine „hotela“, čovek po imenu A.M. Klark kupio je zgradu samo dve nedelje po završetku policijske istrage sa željom da od nje napravi turističku atrakciju. Nedugo zatim „Zamak smrti“ je neko zapalio, da bi na kraju bio potpuno srušen 1938. godine. Na tom mestu danas se nalazi poslovnica američke pošte.

Ponovo pod lupom javnosti

Holmsova monstruozna priča oduvek je inspirisala umetnike i novinare, koji su je obrađivali u mnogim dokumetarnim emisijama i knjigama. Napisana je i rok opera pod nazivom „Murdercastle“, koja je izvođena 2013. godine u Baltimoru, kao i pozorišna drama „Amongst the Monsters“ igrana u njujorškom pozorištu. Ipak, najviše pažnje izazvala je knjiga bestseler „The Devil in the White City“ koju je 2003. godine napisao Erik Larson i koju će uskoro ekranizovati kompanija „Paramount Pictures“. Šuška se da će film režirati Martin Skorseze, a uloga „đavola“ pripašće Leonardu di Kapriju.

Marija Obradović

Komentara (0)

Povezane vesti

Hotelijerstvo
World Travel Awards: Regent Porto Montenegro sedmi put proglašen vodećim hotelom u Crnoj Gori
19. Mart 2024
Regent Porto Montenegro ponosno objavljuje svoju sedmu pobedu kao vodeći hotel u Crnoj Gori na...
Hotelijerstvo
Objavljen poziv za nominacije za priznanje “Ambasadori dobre usluge”
22. Februar 2024
Asocijacija “Ambasadori dobre usluge” poziva sve hotelijere iz Srbije - učesnike 2....
Hotelijerstvo
Ponuđen na prodaju hotel Jugoslavija
21. Februar 2024
Agencija za licenciranje stečajnih upravnika oglasila je prodaju kompanije Danube Riverside kao...
Hotelijerstvo
Otvoren Radisson RED Hotel u Beogradu
19. Februar 2024
U sredu, 14. februara u srcu Beograda otvoren je novi premum, lifestyle hotel, Radisson RED...