Novi tip savremenih hotela: „Rasuti hoteli“

Ako analiziramo tipologiju hotela, otkrićemo da su tipovi hotela isti gotovo čitav vek. Pitanje je: da li je u eri postmodernog turizma, klijentima potrebno ponuditi nešto više i drugačije u prostornom i organizacionom smislu? Da li u vreme kada je putovanje postalo deo „life-style”-a, postoji potreba korisnika da osete autentičnost mesta u kome borave i njegovu atmosferu? Možda je jedno od rešenja da hotelijeri, osim smeštaja ponude i doživljaj mesta i opipljiviji kontakt, ili integraciju sa lokalnim. Model difuznog - rasutog hotela, može predstavljati jedno od rešenja.

Rasuti hoteli, u krajnje pojednostavljenom značenju, jesu hoteli koji su organizovani u više objekata u jednom gradu ili selu, na pešačkoj distanci, i imaju zajednički menadžment i zajedničke sadržaje. Struktura difuznog hotela razvija se po horizontali, ne po vertikali, kao što smo navikli u tradicionalnim hotelima. Ovakav model hotela je primenljiv u današnje vreme i zbog mogućnosti koje pružaju savremene digitalne tehnologija, u smislu oglašavanja, ali i povezivanja, razmene informacija i kontrole objekata.

Cilj: revitalizacija napuštenih gradskih ili seoskih područja

Sam termin „rasuti hoteli“, ili originalno „Albergo Diffuso“ nastao je 1980-tih godina u Italiji. U engleskom jeziku naziv ovakvog tipa hotela je “scattered hotel”, što u bukvalnom prevodu znači – rasuti hotel ili raspršeni hotel.

Osnovni cilj formiranja ovakvog smeštajnog objekta jeste da pomogne revitalizaciju napuštenih gradića, devastiranih gradskih jezgara ili napuštenih seoskih područja, u prostornom, demografskom i ekonomskom smislu. U širem tumačenju, svaki objekat u gradskom jezgru ili seoskom području koji je napušten ili predstavlja prostorno-funkcionalni višak može postati deo “rasutog hotela” ukoliko zadovolji određene kriterijume.

Italijanska asocijacija disperzivnih hotela daje sledeće preporuke: smeštajne jedinice treba da se nalaze na najviše 300 m udaljenosti od javnih sadržaja hotela (već pomenuta pešačka distanca); menadžment i recepcija su jedinstveni (čak i ako vlasništvo nije), recepcija i osoblje mora biti dostupno najmanje 14 sati dnevno; sobe moraju da budu komforne i prema standardima, ali u kontekstu i duhu lokalnog; hotel mora da podržava zdravo okruženje uz promociju sporta, rekreacije i kulturnih aktivnosti; informativni materijali vezani za turističku ponudu grada i okoline treba da se distribuiraju u smeštajnim jedinicama; deo ponude uključuje i doručak u sklopu hotela, dok ostali obroci mogu da budu ponuđeni unutar ili izvan hotela, ali na nivou lokalnog; hotel mora da dočara autentičnu, lokalnu atmosferu.

Italijanski model

Primeri “rasutih hotela” se u najvećem broju nalaze na teritoriji Italije, ali pronalazimo ih i na drugim lokacijama.

Relais del Maro in Borgomaro, Liguria je dobar primer „Albergo Diffuso“. Hotel se nalazi u tri odvojena objekta postavljena u živopisni pejzaž. U vlasništvu je porodice koja se u revitalizaciju i rekonstrukciju istorijskih zgrada (iz 19. veka) upustila uz saradnju i podršku lokalnih vlasti. Ovaj hotel ima 14 smeštajnih jedinica, od kojih je svaka različita, dok se recepcija, restoran, vrt i bazen nalaze u sklopu glavnog objekta. Pružanju autentičnog doživljaja italijanskog sela, doprinosi i hrana. Namirnice su lokalne i sve se priprema po lokalnim receptima. Ovaj objekat odlično prikazuje oživljavanje srednjevekovnog sela, na zadovoljstvo lokalnih stanovnika i njihovih gostiju.

Residence Antica Torre del Nera je "rasuti hotel" napravljen u srednjevekovnom selu Scheggino, u mestu Valnerina, zelenom srcu Umbrie. Ovaj autentičan hotel ima 16 jedinica ili apartmana, sa zasebnim ulazima, kaminima, kuhinjom i trpezarijom. Nameštaj ali i materijalizacija enterijera su autentični, po uzoru na lokalne vrednosti, tako da gost dobija doživljaj odmora u autentičnoj kući, a ne u standardizovanoj hotelskoj sobi. Hotel je “rasut” duž jedne ulice, sa pogledom na selo.

Luksuzni rasuti hoteli

Avenue Hotel u Amsterdamu, se za razliku od prethodna dva primera nalazi u urbanom tkivu, u gradu, samom centru Amsterdama. Takođe zadovoljava uslov da se nalazi u postojećim zgradama, koje su preuređene i dobile novu namenu - hotel. Neki od ovih objekata datiraju iz 17. veka. U takozvano Zlatno doba, neki delovi su služili kao magacini, a tokom vremena imali su i druge namene. Danas je ovaj hotel rekonstruisan i tehnički opremljen tako da zadovolji savremene standarde hotela sa tri zvezdice, uključujući i umetanje lifta. Ovaj hotel nije u potpunosti revitalizovan po principima rasutih hotela, naročito u pogledu dizajna i materijalizacije enterijera, ali što se tiče lokacije, pouzdano pripada tipu rasutog hotela. 

Ekstremno luksuzni Hotel Aman u Veneciji, lociran uz Grand Kanal je ilustracija kako se postojeće strukture mogu prilagoditi potrebama različitih kategorija gostiju. U luksuznoj venecijanskoj palati nekada je boravila elita, a danas, u ovoj palati, transformisanoj u autentičan hotel, odseda elita našeg vremena. Ovaj hotel ne zadovoljava osnovni kriterijum rasutog hotela, a to je da se sastoji iz više adaptiranih zgrada, već je smešten samo u jednoj. Po meni, svi  ostali kriterijumi su ispunjeni – smešten je u istorijskom objektu, svi prostori, uključujući i sobe i apartmane su autentični, dok hotelom upravlja venecijanska porodica.

Reciklaža postojećih objekata

Sve ovo ukazuje da ovakav, po tipologiji relativno nov i drugačiji koncept hotela, može da zaživi u svakoj sredini i da ima za cilj različitu klijentelu, zavisno od toga kojim se resursima raspolaže. U nekim slučajevima, nedostaci u prostornom kvalitetu same zgrade, nadoknađuje lokacija,  autentičnost i dizajn. Primena ovog rešenje je jednostavna i održiva.

Umesto izgradnje novih objekata, manjih hotela ili megastruktura, gde se korisnici, u relativnoj prostornoj izolaciji sreću isključivo jedni sa drugima, moguće je razmišljati na temu reciklaže postojećih objekata. U sve te objekte, manje ili više vredne, ugrađena je određena energija, fizička ili mentalna, i kao takvi oni nose identitet mesta. Potrebno je samo iskoristiti postojeće prostorne potencijale za turiste koji žele drugačiji smeštaj i povežu se sa duhom mesta „genius loci“. Ne smemo da zaboravimo ekološki aspekt koncepta, povezanog sa reciklažom, i uz to dizajniramo ovakve hotele na principima ekološke (zelene) obnove, kako zgrade, tako i njenog uticaja na okolinu.

Tekst je objavljen u časopisu Turistički Svet, broj 90.