Dizajn hotelskih parkova - Ozeleneli krovovi, procvetali zidovi...

Proleće je vreme koje asocira na buđenje prirode, a dizajnere svojim bojama i duhom inspiriše na korišćenje oblika i boja koje su mu svojstvene. Svežina mladog zelenog lišća i trave, specifične zelene boje, kao i nežne boje i lepršavost prvog cveća i procvetalog drveća zastupljene su u prirodnim, ali i gradskim pejzažima - izlozima, na garderobi, elementima enterijera i dekoraciji, kao i dvorištima, baštama. Proleće nas, takođe inspiriše na uređenje vrtova, i predstavlja idealno vreme za njegovo uređenje, sadnju i rezanje.

Mnogi hotelski objekti su poznati po svojim vrtovima. Nije retko da se u nazivu hotela nalazi i reč „park“ ili „garden“ (vrt). Veoma je lep utisak zdanja hotela u zelenom, parkovskon okruženju. Parkovi i vrtovi mogu imati brojne funkcije uz hotelski objekat.

Osnovna i najznačajnija je prostorno odvajanje objekta hotela, naročito smeštajnog dela, od okruženja u kom se objekat nalazi. Ukoliko je u gradskom tkivu, uz prometnu saobraćajnicu ili u turističkim zonama sa dosta buke, zelena tampon zona u vizuelnom i akustičnom smislu je veoma poželjna. Ostale funkcije zavise od tipa hotela i sadržaja koje nudi. U vrtovima mogu biti smeštene prelepe bašte restorana i kafića, elementi za boravak i igru dece i kućnih ljubimaca, delovi spa centara namenjeni opuštanju, uz mirujuće vode ili vodoskoke. Bašte se mogu koristiti i namenski, za razne ceremonije – bankete, prijeme, venčanja...

U skladu sa tim rukovodstvo hotela odlučuje na koji način će urediti vrt ili baštu, naravno uz pomoć dizajnera i inženjera hortikulture. Ukoliko ne postoji stručna osoba ili tim za projektovanje i izvođenje radova u vrtu, rezultati mogu biti negativni a sredstva uzaludno uložena. Vrt može izgledati neuredno, a vegetacija neće rasti i postizati forme kakve očekujemo.

Istaći prednost, sakriti nedostatke
Dizajner će nam pomoći da se zelenilom istaknu pozitivni elementi objekta i okruženja, a da se nedostaci sakriju. Stručnjak za hortikulturu treba da preporuči vrste biljaka u odnosu na njihov položaj u okruženju. I te kako je važno da li je biljka u južnom ili severnom delu vrta, da li je posađena u senci zgrade ili druge vegetacije, ili se nalazi na sunčanom mestu. Inženjer takođe treba da preporuči način zalivanja i održavanja tla. Iskustvo govori da je najbolje koristiti biljke koje prirodno uspevaju u okruženju u kome ih planiramo i ne zahtevaju specijalnu negu. Ovome možemo dodati cvetnice i sezonsko bilje, kako bi se obogatila forma i kolorit vrta.

Ukoliko hotel nema prostora za pravi vrt ili park, postoje brojna rešenja i načini kako da uvedemo elemente zelenila u objekat i okruženje. Neka od njih su veoma zanimljiva i privlačna.

Krovni vrtovi: Za ovaj tip vrta koriste se biljke nižeg i srednjeg rasta. Za njihovu sadnju i rast treba obezbediti debljinu substrata (humusne zemlje) od min. 50 cm. Ovakvi vrtovi su pravi dizajnerski izazov, ali prethodno treba proveriti da li naš objekat može da izdrži težinu zemlje i slojeva ispod zemlje. Potrebno je osmisliti kako ćemo odvoditi vodu iz drenažnog sloja ispod biljaka. Potrebno je dobro izvesti hidroizolaciju zelenog krova, i obezbediti je šljunkom i slojem geotekstila, kako se ne bi desilo da korenje biljaka dovede do njenog oštećenja. Na taj način štitimo prostorije koje se nalaze ispod ravnog krova na kom se vrt nalazi. Ovi ambijenti se obično nalaze na krovnim terasama gradskih hotela i predstavljaju prave gradske oaze.

Vertikalni vrtovi: Ovakvi vrtovi su veoma omiljeni kako u enterijeru, tako i u eksterijeru objekata. Unose osveženje u prostor i oživljavaju ga, dok za dizajnera predstavljaju pravi izazov. Primeri su raznoliki: od brš ljana i raznih puzavica, koje slobodno rastu po zidovima, do pravih zelenih skulptura i mozaika. I u ovom slučaju izbor biljaka, način sadnje i održavanje sa zalivanjem je veoma važna stavka, kako bi vertikalno zeleno remek delo bujalo i poboljšavalo kvalitet ambijenta. Često se vertikalni vrtovi nalaze u baštama i predbaštama hotela koji imaju malu površinu dvorišta uz objekat, ali i u okviru krovnih bašti.

Najzahtevnije slobodne kombinacije stilova
Vrtovi mogu biti sređeni na tradicionalan način, minimalistički, ili tako da podražavaju prirodno okruženje u što većoj meri.

Tradicionalno sređeni vrtovi imaju staze i platoe u geometrijskim ili amorfnim formama, sa elementima natkrivanja (senici), elementima vode u vidu vodoskoka i elementima osvetljenja, uz zelenilo. Zelenilo je obično šaroliko po vrstama i bojama, uredno oblikovano.

Minimalistički vrtovi obično su sređeni u maniru ravnih linija, gde se zelenilo i popločanja međusobno prožimaju. Trava je uredno podšišana, kolorit i izbor biljnih vrsta su veoma svedeni i ograničeni na dve ili tri nijanse i vrste. Posebno atraktivna kombinacija može se postići, ako se ovakav stil vrta postavi uz istorijsko zdanje hotela, kao kontrast, koji na neki način osavremenjuje i ističe objekat. Ovaj tip vrta je veoma zahvalan i za kombinaciju sa japanskim vrtovima, koji podrazumevaju određene patuljaste forme drveća, kombinaciju trave i oblutaka kamenja kao pokrivača tla, i pre svega, mirujuće vode, ogledalske fontane.

U poslednje vreme veoma su popularni vrtovi koji podražavaju vegetaciju u svom prirodnom stanju. Nikako se ne sme pomisliti da ovakvo zelenilo zahteva najmanje nege. Naprotiv, potrebna mu je velika pažnja i planiranje, kako se ne bi dobio utisak zaraslog i neodržavanog prostora. Karakteristično za ove forme vrta jeste veoma bujno zelenilo, sa elementima iznenenađenja u vidu mini vodoskoka, kaveza sa pticama, skulptura.

Najzahvalnije su slobodne kombinacije stilova i formi, kao i prisustvo biljnih vrsta koje cvetaju i bujaju u različitim vremenskim periodima. Tako će naš vrt biti promenljiv i zanimljiv u toku cele godine, kao i sam objekat hotela. Za koji god tip uređenja vrta se odlučili, on će svakako u pozitivnom smislu uticati na dizajn objekta, njegovu uslugu i bez sumnje će podići njegov kvalitet.

Tekst je objavljen u časopisu Turistički Svet, broj 71.